TEST Chevrolet Orlando 2.0 VCDI LTZ

Put do serijske proizvodnje Orlando je počeo 2008. godine kada je kao koncept prikazan na sajmu u Parizu. ...

Otprilike godinu dana kasnije zvaničnici General Motorsa saopštavaju da će Orlando ići u serijsku proizvodnju. Navodno je prvobitno bilo zamišljeno je da se Orlando pravi za tržište Sjedinjenih Američkih Država, i da se proizvodi u SAD-u. Ipak, ova odluka se mijenja u maju 2010. godine, vjerovatno zahvaljujući uspjehu modela sa stiliziranom leptir-mašnom na nosu, koji se proizvode u Aziji za Evropu. Odgovorni u General Motorsu odlučuju da automobil ipak bude namijenjen prioritetno tržištima sa evropskim ukusom (dakle i kanadsko), i tako se Orlando našao na evropskim i cestama: A evo na samom startu prodaje i u našim rukama.
Šest punih dana smo se družili sa najnovijim Chevroletovim modelom Orlando. Napravili smo oko 1.500 kilometara, a kakva su naša iskustva pročitajte u nastavku.

Automobil koji smo vozili imao je paket opreme LTZ. E sad ovdje odmah imamo jednu nejasnoću. Naime, ovaj paket bi trebao imati 17 inčne felge, no ovaj naš nije. Imao je 16 inčne, i to sa zimskim gumama 215/60 R16 koje inače (prečnikom) spadaju u niži paket koji Chevrolet označava sa LT. LTZ paket podrazumijeva i 17 inčne felge sa gumama 225/50 R17. Pretpostavljamo da je razlog to da je automobil u Mađarskoj bio pripremljen za BiH i za zimski period, te otuda i zimski pneumatici.


OPREMA:
S obzirom da ne pravimo prospekt, nema smisla navoditi sve iz svih paketa opreme. Za sve pakete opreme postoje službene web stranice, i sve one koji žele nešto više informacija upućujemo tamo. U ovom slučaju na www.chevrolet.ba. Sa druge strane  smatramo nekom obavezom navesti ono važnije od serijske opreme, dakle osnovni paket, a u slučaju Orlanda on uključuje i:
ABS, ESC, klima, kašnjenje gašenja svjetla po zaključavanju, elektromotorima pomicani vanjski retrovizori, daljinsko bežično zaključavanje, šest zračnih jastuka, tri 12 Voltna priključka (prednja klupa, zadnja klupa i prtljažnik), podesiv volan, zatamnjena stakla, sferni unutrašnji retrovizor (pogled na klupe iza), električno pomicanje prozora na prednjim vratima, itd.

Osnovni paket nosi oznaku LS. Iza njega slijedi paket LT koji uključuje i opremu koju ima bogatiji LTZ, a to znači da su tu i USB priključak, automatski klima-uređaj, hromirani elementi na vozilu, naslon za lakat na vozačkom sjedištu, kožni volan, svjetla za maglu naprijed, električno pomicanje prozora na zadnjim vratima, kontrole audio sistema na volanu, mogućnost izbora automatskog mjenjača uz neke motore, 16 inčne aluminijske felge sa pneumaticima 215/60.
I paket LTZ uključuje uz prethodno nabrojano i: 17 inčne felge sa gumama 225/50, tempomat, graničnik brzine, elektrohromatsko zatamnjivanje unutrašnjeg retrovizora, automatska svjetla, centralna konzola sa klavirskim površinama, elektromotorima sklopivi vanjski retrovizori, itd.

Cijena testnog vozila: 38.680 KM
Osnovna cijena automobila Chevrolet Orlando sa baznim motorom (1,6 benzin): 28.255 KM


Tehničke karakteristike:

motor 2,0 dizel ciklus, turbopunjač
radna zapremina 1.998 cm3
broj cilindara / ventila po cilindru 4 / 4 (DOHC)
prečnik cilindra x hod klipa 86 x 86 mm
blok motoroa liveno gvožđe
cilindarska glava aluminijum
odnos kompresije 16,3 : 1
podizanje ventila automatskopodešavanje, hidraulični podeziači
najveća snaga@broj obrtaja motora 120kW/163KS @ 3.800 min-1
najveći moment@broj obrtaja motora This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. min-1
ulje u motoru 7,1 litar
   
Mjenjač: ručni sa 6 brzina
Prenosni odnosi u mjenjaču: I - 4,167
II - 2,130
III - 1,321
IV - 0,954
V - 0,775
VI - 0,620
R - 3,917
kvačilo suho sa dva diska
   
koeficijent otpora zraka: 0,327
dužina x širina x visina 4.652 x 1.836 x 1.633 mm
međuosovinsko rastojanje 2.760 mm
kapacitet prtljažnika (5 sjedišta) 454 / 727 litara (VDA)
kapacitet prtljažnika (2 sjedišta) 852 / 1.487 litara (VDA)
masa vozila od 1.528 kg (testno 1.711kg)
prikolica bez kočnice 750kg
prikolica sa kočnicom 1.500kg
rezervoar 64 litra
   
ogibljenje naprijed: McPherson
ogibljenje nazad polukruti torzioni profil
kočnice naprijed: ventilirani diskovi 300mm prečnika
kočnice nazad: puni diskovi 292mm prečnika
ABS 4-kanalni sa 4 senzora
   
krug okretanja (točkovi, konture): 11,3 / 11,8 metara
   
najveća brzina: 195 km/h
ubrzanje 0-100km/h: 10,0 sekundi
potrošnja: grad/otvorena cesta/mješovito: 7,9 / 4,9 / 6,0 litra/100km
emisija Euro 5



Onako na prvi pogled, koristeći logiku da su Opel i Chevrolet pod okriljem General Motorsa, moglo bi se pretpostaviti da Orlando ima istu platformu kao trenutna Zafira. Iako ima logike za to, ipak je pogrešno. Orlando je postavljen na novu, u stvari noviju platformu od one na kojoj je Zafira, platformu GM-a koja nosi radni naziv Delta. Ona je već poslužila za model Cruze, ali i Astru. U ovom slučaju je produžena pa automobil ima dužinu 4.652mm. Uporedimo Orlando sa nekim konkurentima u ovom segmentu. To je 202mm više od Seatove Alhambre, to je i 132mm duže od Fordovog Grand C-Max modela. Duži je i od Toyote Verso za 212 mm. Imali smo neke primjedbe u vidu sugestije da ne upoređujemo automobile imenom na ovaj način. Žao nam je ali hoćemo. Kada god nađemo nešto uporedivo, to ćemo i uraditi bez obzira na marku i model! Ovaj članak se ne piše za one u auto-kućama, niti za PR-a kuće koja je dala automobil na test. Ovaj magazin to neće raditi! Mi pišemo za ljude koji žele da saznaju nešto više o vozilu koje ih zanima. Ima i onih od kojih je Orlando manji, naprimjer od Fordovog Galaxy modela, ali Galaxy je svakako kao neki minibus.

Izgled Orlanda je definitvno prepoznatljiv, pa time i originalan, baš kao što je originalan kod svih modela koje je korejska divizija Chevroleta izbacila od akvizicije Daewooa. Daewoo smo smatrali smećem, i iskreno bojali smo se da nakon akvizicije ne postane neki jeftini brend Chevroleta. Srećom to se nije desilo. Originalan ne mora nužno da znači i privlačan jer to zavisi od ukusa. Ono što je neosporno je da je automobil spoj van vozila i crossovera. Neosporno je i da se osjeti američki uticaj. Nerijetko su ljudi koje smo sretali automobil smatrali i terencem, što je potpuno pogrešno. Izbačena njuška i tijelo kombija je odlično uklopljeno i miriše kao američki vanovi iz 80-ih, sa blažim nagibom nosa. Plohe karoserije sa izlomljenim linijama, par detalja poput masivnih vanjskih retrovizora, linija staklenih površina, ogromnih svjetlosnih površina, detalja završetka krovih nosača koje se spuštaju u zadnjem dijelu na peta vrata vozila, daju automobilu više nego originalan i savremen izgled. Putnička kabina je praktično kockasta, no dizajneri su uspjeli to  jako fino uobličiti. Možda se takav stil nekome neće svidjeti, no ipak uz dimenzije ovakav koncept je najzaslužniji za prostor u unutrašnjosti.

Sami lomovi površina spolja su urađeni fantastično. Na šta ciljamo? Konkretno, uporedimo Volkswagen i Opel do unazad...u stvari do pojave Opelove Insignie. Svaki Volkswagen je bio dizajniran na način koji stvara dojam da je lim cijelom površinom sa unutrašnje strane naslonjen na monolitno tijelo vozila, pa sve izgleda kao da je automobil napravljen od jednog komada materijala. Sve ovo daje robusniji izgled automobilu, a na psihu djeluje na način da mozak ovakvo takvo vozilo smatra kvalitetnijim. A Opel? Opel nikada nije znao dizajnirati nešto slično kao Volkswagen, pa i Peugeot od njegoveog 307 naovamo. U stvari Opel je to naučio sa Insigniom. Kod automobila prije Insignie, na sam prvi pogled elementi karoserije su i izgledali kao da su se oslanjanli na par mjesta i to je to. Utisak koji posmatrač ima je kao da je praznina oklopljena plohama koje čine karoseriju. "I bi svjetlo", a za Opel je to "i napravismo Insigniu", dizajnerski preokret kod Opela za koji smo se ponadali i nadamo da će potrajati. Sa novom Astrom taj stil je zadržan. Onda dolazi Corsa koja skoro vraća sve na predinsignijske Opele. Nažalost po Opel.
Zaustavljamo se jer je članak testa počeo sličiti na onu "sletjela muha na medvjeda...", i prije nego "odemo na medvjeda" vratimo se na Orlando.

Zašto spominjemo ove dvije-tri marke i zašto pišemo o ovome? Jednostavno, da napravimo poređenje sa Chevroletom. Chevrolet je i sa modelom Cruze uradio koncepciju kao što su godinama radili u Peugeotu, VW-u i, ali nikada u Deawoo-u. Evo i Chevrolet slijedi tu istu filozofiju u oblikovanju površina, pa i Orlando izgleda kao da je načinjen od jednog monolitnog komada materijala. To je ono što ljudi odmah primijete, i svidjelo se to kome ili ne, automobil u najuži izbor za kupovinu ulazi već "na prvo gledanje". A Chevrolet to radi do sada odlično. Srećom od Daewooa nije ostalo ni ime niti bilo šta drugo!

U unutrašnjosti smo očekivali prepoznatljivi Chevrolet i dobili smo ga. Čitali smo na "x" mjesta da je unutra u stvari Cruze. Sa ovim se i hoćemo i nećemo složiti. Jer ako uzmete bilo koju marku, unutrašnjost je radi modularnosti i smanjenja troškova slična i/ili ista i ima identičnih stvari, pa tako i ovdje. Ide se toliko daleko da Lexus ima nekih istih elemenata u unutrašnjosti kao Yaris. Neko bi im trebao reći da vlasnik Lexusa ne želi da ima prekidač Yarisa u automobilu kojeg plati četiri puta skuplje. No nije naša briga. E sad, zaš Orlando ne bi imao zajendičkih stvari sa Cruzom? U stvari i u okviru određene grupacije naći ćete identične ili skoro identične detalje. Primjeri su Renault-Nissan-Dacia (komande uključenja svih pogonskih točkova, svjetlo u kabini,...) ili PSA grupacija gdje je jedinica za upravljanje klima uređajem samo varijacija na temu kod Peugeota i Citroena. A evo sa posljednim generacijama i materijal od kojeg se pravi volan. Eto zašto je (za nas) tvrdnja da je Orlando identičan Cruzu unutra samo popunjavanje prostora namijenjegog testu!

Dakle ima zajedničkih elemenata sa Cruzom, poput komandi, i neka ima, jer ja kao kupac koji traži automobil da mu prvenstveno služi i da je funkcionalan, ne želim da plaćam dizajnera za novi dizajn unutrašnjosti. Samo zato da bi bio samo drugačiji od Cruza. I ne samo dizajnera, nego i nove alate da se sve to napravi, i..... Pogotovo ako je to što je preuzeto odlično funkcionalno. Dakle komande i njihov raspored su na svojem mjestu. Ne možemo naći zamjerku. Poluge za pokazivače pravca su namještene za one koji volan drže u položaju "10 do 2", što nije baš ok za onoga ko volan drži na "15 do 3" način (kao osoba koja sređuje utiske u članak koji čitate). Možda treba malo pročitati i uputstvo da bi se mogle ispodešavati opcije na putnom računaru. Naše uputstvo je bilo na mađarskom jeziku, koji nam je razumljiv isto kao i kineski, hindu, ili japanski ali opet nije bilo problema sa upoznavanjem sa vozilom. Komande upravljanja audio-uređajem na volanu su ubjedljivo naj-naj od svega u što smo sjedali do sada!

Chevrolet Jugoistočna Evropa je neko ko zaista očekuje objektivan članak, jer na osnovu prethodna dva od tri ukupno, mogli su nas izbaciti sa liste za testna vozila. Nisu, i to cijenimo. I opet koristimo priliku da kažemo da bismo voljeli da promijene plastiku koja pokriva veći dio gornje površine prednjeg panela. Ili bar način obrade iste. Ipak, ima napretka. Kao da su svesni činjenice da je monotona, obradovali su nas sa velikim, kako razumijevanja imamo običaj reći, klavirskim površinama. Dakle visoki sjaj, tamna boja. I ova površina dominira ispred očiju, pa je ovakva unutrašnjost najbolja od svih Chevroleta namijenjenih Evropi.

Chevrolet reklamira nešto posebno zanimljivo vezano za unutrašnjost ovog automobila. Radi se o pretincu koji je smješten iza audio uređaja, i koji je.....nevjerovatno koristan! Unutar njega se nalaze i 3,5mm priključak za eksterne uređaje kao i USB za iPod ili memorijske privjeske sa muzikom. E sad, taj pretinac je za one koji automobil ostave na nekom, konkretno, sarajevskom parkingu jer su najnesigurniji mač sa dvije oštrice. Oni koji za njega znaju, a kojima treba "dvaeska kermi" za kakvu dozu, će bez razmišljanja slomiti staklo u nadi da će u tom pretincu biti šta zanimljivo za prodati ili možda i sam novac! Ipak ne radi se o sefu, nego pretincu i tu je da se poslužimo njime dok putujemo. Na parkingu nekog od gradova sa problematičnom sigurnošću bilo bi ga dobro isprazniti i ostaviti otvorenog. Vrlo vjerovatno nam to spasi neko bočno staklo.

Držači za čaše između prednjih sjedišta su dobili i bočne podupirače sa oprugama koji će učvrstiti i manje čaše ili flaše kada se odlože u njih. Mali detalj koji je za pohvalu.


 


Instrument tabla je pregledna i nekako niže postavljena nego je možda za očekivati, ali to ne utiče niti na funkcionalnost niti preglednost. Jednostavna je, a farbanjem se dobije efekat osvjetljenja u nekoj drugoj boji u odnosu na stvarnu, a stvarnost je u ovom slučaju bijela, a utisak je plav. Sve kazaljke kod uključenja motora dođu do krajnjeg položaja i vrate se na onaj u skladu sa trenutnim mjerenjima, tek da ne bi "zaribale". To je praksa i kod nekih drugih proizvošača u današnje vrijeme.

Sjedišta su opet posebna priča. Opet nam se Chevroletova sjedišta najviše sviđaju od svih u koje smo do sada sjeli od svih automobila cjenovnog razreda do "Orlando x 2"! Odlično drže tijelo, a kod Orlanda na testu i ono suvozačko se moglo podešavati po visini. Nešto visočiji i uspravniji položaj tijela je daleko udobniji, i prirodniji je. U to smo se uvjerili i nakon sati i sati vožnje, jer nakon nekoliko stotina kilometara umora nigdje nije bilo. Zadnja klupa je nešto visočija (amfiteatarski raspored), a i naslon tog reda se može podešavati. Razlog za ovo je postojanje i trećeg reda sjedišta koji se jednostavno izvuče iz poda. Pomjeranjem naslona zadnje klupe, u stvari srednje klupe u ovom slučaju, praktično se utiče i na prostor za noge na trećoj klupi koja ima mjesta za dvije osobe. Udobnost, odnosno prostor se vidi sa donjih fotografija (osoba na slici je visoka 190cm).


Dovoljno mjesta naprijed, normalan položaj na svim sjedištima, a osoba sa slike se čak smjestila i na treći red sjedišta. Manjak mjesta za koljena, no ne toliki da se "za nevolju" ne može poslužiti čak i za smještaj odrasle osobe. Ono što je dobro je što se može podići samo jedno sjedište na zadnjoj klupi, naprimjer ono do vrata na koja se ulazi. Dakle šest sjedišta i par stotina litara prtljažnika može biti jedna od opcija. Postoje roditelji sa četvoro djece. Imaju izbor, jedan ovakav automobil ili dva manja. Šta se bolje isplati znaju sami. Orlando ima i mjesto za krovni nosač što može premostiti nedostatak prtljažnog prostora u slučaju više od pet putnika. U slučaju podignutog trećeg reda sjedišta ostane tek 89 litara prtljažnog prostora koji se idući ka vrhu sužava i time mu se kvari upotrebljivost.


 


Susreli smo se i sa jednim glupim problemom. Rolna na koju se namota pokrivač prtljažnika se mora skinuti kada se želi koristiti treći red sjedišta. I isti se ne može odložiti u automobil! Dakle mora se odložiti u garažu, ili u krovni prtljažnik ako je dovoljno dug. Može se doduše vratiti u svoje ležište no to se sigurno neće svidjeti onim na trećoj klupi.
Na desnom sjedištu trećeg reda postoji i držač za čašu dok na lijevom nema (slike).

Vozačko mjesto je odlično, i kao što smo rekli sve je nadohvat ruke. Jedno hladno, kada je automobil prenoćio van garaže, za vrijeme prve jutarnje vožnje kao da je nešto lupkalo po automobilu. Tražio sam kakav poklopac od objektiva, ili zaostalu bateriju ili šta slično po pretincima. Nema! Razlog može biti ili velika razlika u promjeni temperature pa se radi temperaturnih dilatacija materijala pa se neki elementii šire uslijed grijanja i čuje se tu i tamo neki zvuk. Ipak smo istraživali, i na slikama koje predstavljaju detalje iz unutrašnjosti vidjet ćete ispred mjenjača nešto veći nagib srednjeg dijela na plastici, koji kao da je lom ili oštećenje od nekog korisnika vozila prije. I ovo može biti razlog ovom zvuku koji smo čuli jedno jutro. Ništa strašno! Ako je radi dilatacija, ovo se moralo izbjeći na neki način. Ako je radi oštećenja, onda onome ko je oštetio vozilo najsofisticiraniji komad tehnike u rukama ne smije biti ništa naprednije od čekića!

Dopuna 16.06.2011.: Jutro, kafica na omiljenom pustom mjestu sa pogledom na najveću moguću količinu zelenila koja se u Mostaru može dobiti, i negdje u prvoj polovini ispijanja na parking dolazi Orlando bole mliječne čokolade. Sjetim se ovoga dijela o lupkanju ili čudnom zvuku, i odlučim prići vlasniku. Prilazim predstavljam se, izrazim želju za postavljanjem pitanja. Gesta odobravanja i postavljam pitanje. Čovjek dolazi iz hladnijih krajeva, automobil većinu vremena prenoći na parkingu, dakle van garaže, a problem neobičnog zvuka koji smo mi imali kod vlasnika izaziva izraz lica sa velikim upitnikom. I prije nego je odgovorio da nije iskusio ništa slično, odgovor je dalo njegovo lice. Osjećao sam se dužan provjeriti ovo na jedini mogući način.!

Rekli smo da je sve na dohvat ruke, a automobil je i dovoljno pregledan. Vožnju unazad su olakšavali senzori za parkiranje, ali i veliki bočni retrovizori. I vozaču je jasno da vozi automobil kraći svega 2,5 decimetra od pet metara. Manevrisanje je takvo kavo jedino može biti sa ovolikim vozilom.

Što se tiče vožnje, nismo jedni od onih kojima igra ulogu što brži prolazak kroz oštri zavoj jednog ovakvog vozila, odnosno vozila ove namjene. Potenciranje te osobine je linerano proporcionalno i samom neznanju ulaska u zavoj na ivici stabilnosti od osoba koje o tome pišu. Bez ikakvih video snimaka koji pokazuju svu tu profesionalnost. E zato nema demagogije o tome koji kraj i zašto bježi. PoBogu kome to treba sa gomilom djece u automobilu, a ta gomila djece i jest namjena ovog automobila!

No eto, malo smo se zabavili. Sklonost takozvanom podupravljanju, što je nesretan prevod onoga što mi zovemo, klizanje prednjih točkova pri oštrijem ulasku u zavoj je nešto izraženija. Ništa iznenađujuće s obzirom na vrstu automobila i naravno prednji pogon. Ali onda uključite ESP opet i to je to. Bezbjednost na većem nivou. Inače klikom na dugme za isključenje se deaktivira kontrola proklizavanja (TC) što se vidi na instrument tabli. A ukoliko se isto dugme drži pritisnuto 7 sekundi, onda se isključi i ESP.

Motor je odličan, i puno nas se više dojmio od onoga snage 150KS sa istom radnom zapreminom koji radi istim ciklusom (Diesel), a koji takođe koristi Chevrolet. Iako je najveća snaga 163KS što nije Bog zna koliko veće od 150KS, obrtni moment i mjenjač daju daleko drugačiji ugođaj. Bolji ugođaj. Ljepši ugođaj. A i sa snažnijim motorom se čovjek osjeća kudikamo sigurnije. Zaista bez ikakvog umora mogu se prevaliti enormne razdaljine. Za svo to vrijeme motor pokazuje svoju snagu, a pozdravljamo i manju turbo-rupu nego je ona kod 2,0 litarskog turbodizela koji se ugrađuje u Cruze. Mjenjač je dobropoznati Chevroletov šeststspeni. Takav je da smo sigurni da bismo i zatvorenih očiju prepoznali da se radi o ručici mjenjača Chevroleta nakon prvog zauzimanja ili prve promjene stepena prenosa, a da nemamo pojma u koje smo vozilo uvedeni i da su nam oči svezane. Hod je nešto duži, i ne vidimo zašto bi to ikome smetalo kod nesportskog vozila. Ima šest stepeni prenosa, a može se dobiti i šeststepeni automatik sa hidrodinamičkom spojnicom.

A da se Orlando može voziti brzo, e to može i te kako. Radi relativno velikog obrtnog momenta vožnja je zaista uživanje. Ima dovoljno snage, a što se tiče elastičnosti motora u trećem stepenu prenosa od 60 do 80 treba manje od tri sekunde. Sretali smo se i sa boljim rezultatima, ali ne sa automobilima čija je masa 1,7 tona (bez putnika), u stvari sa dva putnika bliže 1,9 tona! Istu činjenicu treba imati u vidu i kada je u pitanju kočenje, a zaustavni put u ovom slučaju je 20 metara ako se zaustavljamo sa brzine 80 km/h po suhom.


 


Preticali smo bez problema, motor praktično odlično vuče već od 1.000 obrtaja i bez problema ostavljali mnoge iza nas. I pored pozamašne mase automobil se u krivinama neće neugodno naginjati. Ovo može i prevariti, jer ima i onih koji misle da je to prvi znak gubljenja kontrole i otklizavanja vozila. Nije, ne treba se zavaravati! Pamet u glavu!

Ovo naginjanje je relativno malo baš radi relativno velike mase automobila. Paradox? Ne, nije, ako imamo veću masu, onda se i sistem ogibljenja mora prilagoditi da je nosi. A u tom slučaju opterećenje vozila sa 3 osobe,....haj'mo konkretno sa primjerom. Čovjek, supruga i troje djece se voze u automobilu. Masa se povećava za oko (ako su normalne tjelesne težine) 245kg, dakle automobil ima masu 1.956kg. Opterećenje od 245kg predstavlja oko 14 posto na masu praznog vozila. Uzmimo primjer nekog dosta lakšeg automobila mase npr 1.350kg. Ista masa predstavlja udio od oko 20 posto na masu, a posmatrajući relativne vrijednosti koje su bitne kod elemenata ogibljenja, to znači i relativno više opterećuje elemente ovjesa. Ovo se u vožnji itekako osjeti i Orlanda stavlja ispred skoro pa svih automobila sa prefiksom "porodični" ovog cjenovnog razreda.

Prosječna potrošnja na testu je iznosila 6,9 litara dizela na 100 kilometara, a struktura vožnje je bila otprilike: 65 posto otvorena cesta - 35 posto gradska vožnja. Pri brzini 120km/h u šstom stepenu prenosa broj obrtaja radilice motora je oko 1.700! Super!

Ono najvažnije što treba naglasiti je da je radi oblika automobila i prtljažnik skoro savršena kocka, što znači najbolje moguće iskorištenje svakog litra zapremine prtljažnika. Kada je treći red sjedišta u podu onda je kapacitet 454 litra, a sa preklopljenim drugim redom sjedišta velikih 1.487 litara. Druga klupa je djeljiva u omjeru 40:60 što povećava upotrebljivost. Ono što zamjeramo Chevroletu je to da za sada nema mogućnosti dobijanja automobila bez trećeg reda sjedišta. A da ga nema prtljažnik bi dobio dodatnih 55 litara i iznosio bi zaista velikih 510 litara.


U stvari i ovako je bilo još prostora za povećanjje prtljažnika, ona rolna na koju se namotava pokrov je mogla biti podignuta 10cm, pa bi se na ovih 454 litra dobilo još oko  litara, što bi u zbiru dalo oko 670 litara prtljažnika, do pokrova!
Sljedeće može nekome izgledati i glupo. Kada se poklope dva reda sjedišta, dobija se ravna površina duga preko 1,8 metara. Vreća za spavanje i automobil može poslužiti i kao prenoćište!
Pojasevi u prtljažniku imaju svoje zakačke, pa ne smetaju kada se ne koriste zadnja dva sjedišta.

Zaista cijenimo Chevrolet! Zašto? Prvo, nikada naše kritike, a izgleda da ih jedini ponekada imamo, i to na sva tri prethodna testa Chevroletovih vozila, nisu izazvale neke loše reakcije od ljudi u Chevroletu. Znamo mi da je to normalno, no vjerujte u ovom poslu na ovom području to je nenormalno. Imali smo i te kakvih kritika za jači Cruze koji smo vozili, pogotovo za cijenu, pa i par kritika za manji Spark, pa i za prvi test Cruza sa 1.6 litarskim motorom. Ipak čini se da je Chevrolet jedan do rijetkih koji cijeni objektivno pisanje. Koliko je to ispravna politika pokazuju prodajni rezultati, jer ljudi neće radi prve mane odustati od automobila kod kupovine. Uvijek moramo biti spremni prihvatiti neke mane jer ništa nije savršeno. Ne samo kod automobila. Skrenuti pažnju na njih olakšavamo ljudima da donesu odluku.

Orlando će, po našem mišljenju, biti hit!. Chevrolet koristi neka jednostavna rješenja koja uobliči na efekatn način, poveća uvpotrebnu vrijednost, pouzdanost i smanji troškove proizvodnje i održavanja. Dakle nema tu Sci-Fi tehnologija pa da sve "blješti ispred vozača". Sa druge strane sa Orlandom nudi i ovaj 2-litarski motor koji je odličan (proizvođač VM Motori) u pogledu performansi. Ima i lanac umjesto zupčastog remena što pojednostavljuje održavanje, u stvari pojeftinjuje. Tu su i dvije lamele u kvačilu. Pogrešno je reći da su tu radi mase. Tu su radi relativno velike mase koja se suprotstavlja relativno velikom obrtnom momentu motora. Da je radi mase onda bi i drugi motori u Orlandu bili spregnuti sa točkovima preko dvije lamele. A nisu! Dvije lamele su daleko više izdržljivije nego jedna, ne duplo nego više pošto se ne radi o linearnoj zavisnosti, pa ne znamo kada će se javiti potreba za promjenom, možda nakon više od pola miliona pređenih kilometara. Motor je štedljiv i jak! Automobil ima zaista dosta prostora. Sjedišta su udobna. Vozi se sa uživanjem i bez umora. Šta više očekivati od jednog porodičnog automobila. Posmatramo li cijenu, mislimo da u stvari i nema konkurenciju kod vozila ovog tipa. A i neka druga porodična vozila idu u drugi plan. Konkretno, osobi koja uobličava ovaj članak i koja je odgovorna za značenje svega na AutoMotoSvijet portalu bi prilikom odabira porodičnog vozila bio među najbolja tri automobila za izbor, jer imam jednog klinca. Privilegija da me više od jednog klinca naziva roditeljem diglo bi Orlando na ovoj listi.

Preporučujemo ga obavezno uzeti u izbor prilikom kupovine porodičnog automobila!

Nedžad Grebović, dipl.ing.maš.


Klikom na sliku ispod možete preuzeti temu Chevrolet Orlando za operativni sistem Windows 7

POSLJEDNJI TESTOVI:

TEST: Toyota C-HR GR Sport Premiere AWD-i (hibrid)

arrow_forward

TEST: Kia Sportage 1.6 T-GDI LX Fresh

arrow_forward

TEST: Toyota bZ4X FWD EXECUTIVE/ Iskustva sa električnim automobilom

arrow_forward

Prodajni Savjetnik

Profesionalna kupovina rabljenog automobila

Profesionalna kupovina rabljenog automobila

More details