VOŽNJA: Chevrolet Camaro Coupe

Pag! Nevjerovatno mjesto, nerijetko u automobilskim magazinima radi fotografija koje se mogu zahvaliti terenu...

...gdje na pojedinim područjima kao da nema života. Kao druga planeta. Uglavnom dolazim, u stvari dolazimo pred Hotel Luna, ne samo ja nego i ostatak moje porodice no to nikog ne zanima, a ispred ulaza Chevrolet Camaro u svojoj maternjoj boji - žuta! Marketing eksperti će to nazvati "reklamom", a ja, kao ljubitelj automobila i kao neko ko u svojoj glavi ima poseban segment automobila nazvan "Američki sportski automobili" to nazivam ukrasom za Hotel. Pa ja, kako i neću. 

E sada pravim skok u vremenu od 46,5 sati. Ista scena, ja sam ispred istog tog ulaza, tu je taj isti Camaro i ima samo jedna razlika. Nevidljiva, a ipak pravi situaciju dijametralno suprotnom. Ta razlika, oku skoro nevidljiva, je da sada ja u svojem džepu imam saobraćajnu dozvolu, a u ruci ključ od Camara!
Dobio sam ga uz stalno ponavljanje "molim Vas budite oprezni, molim Vas budite oprezni, molim Vas ...." jako ljubaznog gospodina koji ne radi u Chevroletu. Prilika koja se ne propušta. I da ne zaboravim, jedna zanimljivost, taj Camaro je i sat-dva na zadnjem sjedištu imao ugrađeno dječije sjedište! Mislim da to baš i nije uobičajna slika za ovakav automobil. No kako ne ispuniti želju osobi koja čeka da se Camaro pretvori u "transformersa" i koji poznaje 90 posto automobilskih brendova. 

 

Vratimo se mi automobilu. Ne mogu reći da je bilo dovoljno vremena za kvalitetne fotografije, uostalom kome je do fotografisanja, a pošto sam bio sam i ostat ćete uskraćeni i za video snimke. Osim onog gdje se čuje zvuk V8 orkestra.

Prvo priča o Camaru je vjerujem svima poznata. Tamo nekada 1966. par stotina američkih novinara je dobilo telegram da dođu do Detroita do sjedišta Chevroleta i pomognu im "počeškati mačku". Niko nije znao o čemu se radi, a ta mačka je mislim Panter, kodno ime za Camaro u Chevroletu.

Ev tehničkih karakteristika i performansi. Kao što vidite sa fotografija radi se o evropskoj verziji i coupe varijanti karoserije. 

Motor: V8
Mjenjač 6-stepeni, ručni
Radna zapremina: 6.162 cm3
Najveća snaga: 432KS pri 5.900 obr/min
Najveći obrtni moment: 569 pri 4.600 obr/min
Sekvencijalno ubrizgavanje goriva
Stepen kompresije 10,4 : 1
Broj ventila: 2 po cilindru
Prečnik kočionih diskova naprijed / nazad: 355 / 365 mm
Najveća brzina: 250 km/h
Ubrzanje 0-100 km/h: 5,2 sekunde
Potrošnja po deklaraciji, mješoviti ciklus: 14,1 litar / 100 km
Masa vozila: 1.769 kg
Dužina x širina x visina: 4.837 x 1.917 x 1.360 mm
Osovinsko rastojanje: 2.852 mm
Pneumatici naprijed / nazad: 245/45 ZR 20 / 275/40 R20
Rezervoar goriva:  72 litra
Prtljažnik 384 litra




Sam izgled automobila ne treba posebno komentarisati. Neka mi Chevrolet oprosti, no onaj prvi Camaro tamo nekada 1966. godine i ovaj trenutni koji spada u petu generaciju i koji je na sceni od 2009. godine smatram dostojnim imena Camaro i smatram etalonim aza američki sportski automobil njihovog vremena. Možda bi bi se i ona druga generacija mogla utrpati u izgled američkog sportiste. A sve između bolje je zaboraviti. Kako god se oni vozili pa i kao Ferrari, jer ja lično pod "Američki sportski automobil" segment podrazumijevam automobile koji zadovoljavaju sljedeće:
- prvo V8 sa 5 i više litara radne zapremine,
- drugo: kockasti izgled koji podrazumijeva dugu haubu naprijed (dakle i motor naprijed), dvoja vrata, i kratak prtljažnik;
- treće: zadnji pogon i na kraju;
- zadnje vozne karakteristike (jer kada se sve ovo ispred voznih karakteristika zadovolji onda je uživanje u vožnji zagarantovano).

 

Unutrašnjost. Sjedište koje je dizajnirano beskompromisno djeluje kao da odlično drži vozača, u stvari očekivao sam nešto radikalnije bokove na sjedećoj površini, no izgleda da u Chevroletu ne žele da pate ljude "operacijom sjedanje" što je ipak primjerenije svakodnevnoj upotrebi. Dovljno se pribiti uz naslon i naslon će držati tijelo. Velika dva instrumenta ispred očiju i "iz aviona" se vidi da su u Chevroletovom stilu. Volio bih da je onaj obrub oko instrumenata od ... ne, ne bih volio aluminij .... nego hrom. Pravi čisti hrom da se mogu oglednuti na njega! Briga me hoće li biti odbljesaka od sunca. Da sam vlasnik ovoga izdržao bih ja tih 10-ak ili 30-ak odbljesaka u oči godišnje. Ostatak prednje armature je zaista lijepo urađen i pored samog udobnog okruženja u vlasnicima budi i onaj, svje rjeđi, osjećaj koji ja nazivam: zadovoljstvo posjedovanja. Da ne zaboravim, instrumenti su postavljeni "naopako". Šta ovo znači? Desno je obrtomjer, a lijevo brzinomjer.
Srednji dio prednje armature je jednostavan. Tu je audio sistem jednostavno i lijepo urađen i stoji mu jednostavan ekran. Ispod opet komande klime koje ne vidimo kod evropskih Chevrolet modela.

 

Onaj dio tunela između sjedišta je izuzetno visok. Najvisočiji što sam ja ikada vidio u automobilu. Skoro pa treba akrobatski zahvat da se povuče ručna kočnica. No koga briga, u stvari ponekad je i poželjno je da ta prepreka prema suvozaču bude nepremostiva. Ispod naslona za lakat je pretinac, između njega i robusne ručice mjenjača su držači za limenke ili flaše.
U prednjem dijelu, ispred mjenjača su postavljeni instrumenti koji pokazuju, po sjećanju, pritisak i temperaturu ulja, napon u elektroinstalaciji i temperaturu tekućine za hlađenje. Lošiji, odnosno nepregledniji položaj bi bio sam u vratima i ispod sjedišta. Smeta? Zašto? Potpuno mi svejedno i ima li ih! Ne radi se o lansiranju nekakvog svemirskog broda gdje svaki parametar treba biti podešen sa preciznošću od desete decimale. Ako nešto ne bude OK negdje će kakva lampica zasvijetliti i to je to. Meni dovoljno. Ipak ovi instrumenti tu vizelno lijepo izgledaju i opet bih ja volio hrom oko njih.
Plafon je u crnoj boji i samo doprinosi snazi osjećaja da se ne sjedi u običnom automobilu. Vrata duga, odlično urađena iznutra i, zanimljivo, imaju bravu ali ispod brave imaju još jedan klip koji upada na svoje ležište na karoseriji. Valjda doprinosi i krutosti karoserije. Zanimljivo rješenje za Cabrio automobile koji imaju problema sa krutošću.
Kada sam se smjestio za volan, koji je isto prepoznatljivo Chevroletovski, mogu pisati o preglednosti ovog ogromnog automobila. Da li da filozofiram i govorim, dovoljna u tom pravcu, bolja po onome, tražim nekakve demagoške rečenice da nešto sakrijem a ipak kažem?



Ne! Drsko i otvoreno: preglednost je nikakva! U stvari nema preglednosti, može se osjloniti samo na iskustvo, osjećaj za dimenzije i prostori i pogađati gdje je koji kraj vozila. Imam osjećaj da je autobus pregledniji.

Smeta?   .....  Ma kakvi!  .....

Što će mi američki "sportski automobil" kod čijeg crtanja je neko robovao i iskrivljavao lijepe ravne plohe lima kako vi tamo neko vidio ivice vozila, ili stanjiti krovne nosače jer eto neko će tu sjesti kome je to važno. Ja bih čak doplatio da nema krivina ili zavoja na pojedinim mjestima. A svaki komentar tipa "teško se da ocijeniti gdje je prednji kraj" davajući tome na važnosti .... ako mu to treba da ne bi udario onog ispred sebe, pa kojeg đavola sjedi za volanom ovog ili ovakvog automobila?

 

Srećom po sve druge u Chevroletu se (nakon dugo vremena) nisu osvrtali na takve, pa one priče njihovog marketinga o beskompromisnom dizajnu imaju smisla. Nije samo Chevrolet onaj koji se posljednjih par godina vratio izvornim oblicima i odličnom dizjanu američkog sportskog automobila. I da ovdje se vidi hauba, ali samo onaj tunel koji ide po sredini haube. Fantastičan pogled iznutra.

Prostor unutra? Što bi rekli Amerikanci "Plenty of" ili po našem dovoljno da bismo automobil nazvali porodičnim po evropskim mjerilima. Nevjerovatno? Ne, jer su i gabariti ogromni. Sa druge strane i sam automobil je ogroman pa se i ne bih iznenadio da sam ranije razmišljao o ovome, da sam uključio i faktor osovinsko rastojanje. Prtljažnik? Skoro 400 litara. Skromno? Uporedite sa drugima. Djeluje manji kada otvorite poklopac prtljažnika, no to je optička varka. Dovoljan za dvije tri torbe, što je sasvim dovoljno za ljude karaktera koji ih upućuje na Camaro kao jedini logičan izbor za bilo kakav put. A tu je i zadnja klupa.

Vožnja? Otok Pag. Oni stariji se sjećaju nekih priča kako su paške ceste sa puno zavoja, ali i sa puno promjena nagiba po vertikali: uspon-pad, gdje se nerijetko sve četvoro ovo spoji odjednom, po mnogima jedne (ili jedna) od najboljih cesta za vožnju (test automobila). Zašto ne igram nagradne igre? Evo, sami skontajte nakon sljedeće dvije rečenice. U vrijeme kada je Camaro bio u mojim rukama na toj cesti je bilo Policije više nego je ikada bilo i nego će je ikada biti. Pored svih ovih dana, mjeseci i godina, Policija je našla baš te dane da provodi akciju protiv rasparčivača narkotičkih sredstava na Otoku. Grrrrrrrrr %$$$"&/ .....

Dakle nije bilo pretjerivanja, nije baš bila ni situacija, ali kako ne iskoristiti onoliko koliko se može. Ubrzanje, kočenje, blago bacanje bokova, i kako ne osjetiti cestu koja je jedna od rijetkih gdje se u dovoljno jakom automobilu može u stomaku izazvati osjećaj identičan osjećaju kao kod polijetanja aviona! I jesam. Zaista nemam običaj gledati na brzinomjer dok vozim za svoje zadovoljstvo. Nekada se čovjek razočara jer se činid a ide brže od stvarnosti, a nekada ne može vjerovati svojim očima da ide toliko brzo pa počinje usporenje jer "nema logike". Pored svega koncencionalnog u Camaru sam imao projekciju brzine na vjetrobranu. Valjda je to tu eto da čovjek može sam sebe da impresionira, a i da Chevrolet pokaže "ovo je ipak 21 stoljeće". Ipak onima koji zaista uživaju u vožnji, ovo treba samo da bi bez skretanja pogleda u područje unutar volana prilagodili brzinu na dionicama, gdje policijske patrole imaju običaj stati radi "obavljanja svakodnevnih zadataka".

Mjenjač se precizno šalta, ima kratak hod, a samim tim traži nešto više snage. Neka mi oprosti ženski svijet, ali ovakav mjenjač je potrebno muški šaltati. Pokretljiv lakat i mišići su neophodni za korištenje mjenjača dovoljno brzo i precizno. Sa uključenim ESP-om (StabiliTrak) osjećaj je kao na onim moćnim aparaturama u zabavnim parkovima. Nevjerovatna ubrzanja, ali sve ide kao po šinama. Ima ga i isključiti, a i onda, zbog površine pneumatika, nije problem, ali kada krene krene, i klizanje, i proklizavanje, i to je showtime koji ovaj auto pruža dobroj publici. Ipak ako dođete kada za volan ovakvog auta, oprez sa isključenim ESP-om. Ispipavajte u početku. U mojem slučaju nije zaista bilo smisla pretjerivati, jer mi je automobil dat na povjerenje, a paška cesta je, za one koji ne znaju, domaćin i kozama i ovcama, čak i odronima iako nema okolo brda, ali ima kamenih ograda pa se pokoji kamet postavljen ko zna kada na tu ogradu zna otkotrljati na cestu ili odmah uz nju. 

Spomenuh gore da je pozadi bilo i dječije sjedište. Da ga nije bilo ne bih mogao napisati i sljedće rečenice. Ovaj automobil se može potpuno regularno voziti i sporo, u svakodnevnim uslovima, i uživati u zvuku koji pruža. 

Iz datog se vidi da lično više volim američke sportske automobile od evropskih, uz to ne osporavajući nadmoć u performansama ovih drugih. 

Nedžad GREBOVIĆ, dipl.ing.maš.

POSLJEDNJI TESTOVI:

TEST: Toyota C-HR GR Sport Premiere AWD-i (hibrid)

arrow_forward

TEST: Kia Sportage 1.6 T-GDI LX Fresh

arrow_forward

TEST: Toyota bZ4X FWD EXECUTIVE/ Iskustva sa električnim automobilom

arrow_forward

Prodajni Savjetnik

Profesionalna prodaja rabljenog automobila

Profesionalna prodaja rabljenog automobila

More details