- Testovi automobila
- Parent Category: AMS
- Objava
Test: Kia Sportage 2.0 CRDi AWD
.... A onda je došao i Sportage sa All Wheel Drive pogonom, ili ti pogonom na sve točkove. Model Kia Sportage smo već imali na testu, i to onaj sa pogonom na dva točka pa je slika o Sportageu, poslije druženja sa ovim modelom, upotpunjena. Mogao bih odmah napisati zaključak u funkciji poređenja ova dva modela, no neću, neka to ide kroz cijeli članak. Ovdje sam se konkretno fokusirao na to koliko je prohodniji i koliko prosječnom korisniku treba 4x4 pogon. Može li taj pogon nešto ponuditi i na nešto zahtjevnijim terenima (video negdje dole).
S obzirom da su pristigli samo pozitivni komentari na ubacivanje .pdf fajla umjesto pravljenja naše tablice sa tehničkim karakteristikama (a lakše je i sa ove strane to postaviti, što jest jest), postavljamo fajl pdf formata sa tehničkim karakteristikama gdje ćete posebno obilježeno vidjeti ono što se tiče modela koji smo ovaj put vozili.
E pa krenimo sa specifikacijom:
U prošlom testu sam napisao da je ova Kia sklopljena skoro savršeno. I poslije vožnje ovog modela, stojim iza te tvrdnje, i to još uvjerljivije. Postoje skeptici koji kažu "jest ali kako će to izgledati za 10 godina". Odgovaram kontrapitanjima: Kako će Hummer izgledati nakon deset godina? Kako će Ferrari izgledati nakon 10 godina? Nakon kakve vožnje? Kuda se vozio ili vozili? Ko ih je vozio ili vozi? Ima mali milion tih faktora, a onaj prvi utisak sam naveo u prvoj rečenici. Doduše, niko ne može, ali baš niko, ne može reći da je nešto kvalitetno ili nije ako nema konkretne rezultate neophodnih testova, ili pokazatelja na osnovu iskustava sakupljenih godinama eksploatacijom proizvoda. Koliko god je neozbiljno stopotstotni tvrditi da je nešto kvalitetno, još je neozbiljnije tvrditi da je nešto nekvalitetno, pogotovo jer se time pokušava nametnuti neko negativno mišljenje o proizvodu koji se praktično ne poznaje.
Hoćemo li tjerati mak na konac? Hoćemo? Odlično! Onda, pogledajte danas modele Sorenta iz 2002. godine. Priča završena!
Šta mi možemo što na ovim prostorima ljudi u svojem neznanju, veliki broj njih, mogu nabrojati najviše tri ili četiri marke automobila. Nije to ništa za zamjeriti, ne znam ni ja nabrojati više vrsta kvasca, praška za pecivo, akrilnih boja, itd, pa se i ne mogu smatrati ekspertom i reći najbolji je XXX kvasac, YYY akrilna boja, ZZZ prašak za pecivo. Nažalost, ovi koji poznaju te tri-četiri marke će, u najvećem broju slučajeva, skoro odgovorno i potpuno autoritativno tvrditi da su dvije od te tri ili četiri marke najbolje na svijetu. Samo zato jer ne znaju za druge. Imam ja debelih iskustava sa takvim ljudima, a čuo sam i rečenice tipa "udobniji je ručni mjenjač od automatskog". Trebam li druge gluposti nabrajati? Moj profesor matematike jednom prilikom reče nešto što sam zapamtio i što mi je postalo jedna od životnih deviza "ako neko ne zna, i ne zna da ne zna, bježi od njega". Tako gledam na one štko kažu "kakva Kia, kakav...".
Vratimo se mi testnom automobilu Sportageu. Izgled je originalan, kao što to rekosmo u prošlom članku. Nezahvalno je reći za bilo šta ružno ili lijepo, i drsko ako se kaže na način da se nekome nameće to kao jedino ispravno razmišljanje. Ipak sa druge strane, meni, ali i brojnim kolegama u zapadnim medijima Sportage je jedan od najljepših automobila u svojem segmentu, a mnogima i najljepši jer je dorađen originalno od nosa do zadnjeg odbojnika. Samo ćete kod njemačkih novinara naći lošije ocjene, jer kod njih je sve loše što nije Made in Germany, što je skoro pa bolesno. No ljudi podržavaju svoju ekonomiju. Prednji kraj kod Sportage modela se ne može zamijeniti za bilo čiji drugo. Nema ništa sličnog, jednostavno je originalan, jednostavan i ... agresivan. Jasno, dopuštamo da ima i dijametralno suprotnih mišljenja. Nisam fan niti jednog od brendova koji masovno proizvode automobile, ono posebno, da bih ulazio u konflikt da po svaku cijenu nekoga branim, no to je i sreća jer se mogu dosta objektivno postaviti spram svih tih brendova. Dovoljno je moderan ali ne futuristički, isto tako dovoljno konvencionalan da bi, kako reče jedan kolega sa mostarskog radia RDV, mogao "lijepo ostariti". Hrom na masci, da ne lažem, mislio sam da najbolje stoji uz crnu boju karoserije, i da se kod svih drugih utapa i ostaje neprimjetan. Lagao sam sebe. Zamalo i vas! I sa ovom bojom dođe do izražaja i djeluje izuzetno lijepo, a i sama boja je lijepa. Čini se i zahvalna, jer mislio sam i da će se na njoj vidjeti tragovi brisanja nakon pranja, i da će biti lakše našminkati neku prikazu u Hollywoodu da se nakon kamere čini lijepom, nego ukloniti tragove brisanja ove karoserije da se ne vidi na kameri. Pogriješio sam. Pišem o boji .... Bože dragi ...
Primijetio sam i zanimljivo rješenje zadnjih svjetlosnih baterija, gdje veći dio plastičnog pokrivača uopšte nije namijenjen da svijetli. Umjesto toga imamo dio propisane svjetlosne signalizacije i u zadnjem odbojniku, ispod glavne svjetlosne baterije. Postojanje velikih površina čija namjena nije da svijetle znači da se nije robovalo uštedama, i prioritet je ipak dat izgledu. Konačno neko ko ne misli na način "ako ovdje uštedim 2 feninga, to će na milion komada bidi 2 miliona feninga, pa puta 10 godina, pa okretaj galaksije 26.000 godina ... šef će me nagraditi" zaslužuje pohvalu, jer nije sve ni ekonomija. Da jest svi bismo trebali voziti isto četvrtasta auta sa najštedljivijim motorima koji mogu razviti najviše 130 km/h. Možda to i ne bi bilo toliko loše, posmatrajući društvo u cjelini, da taj neko meni ipak ne naplati i ta dva feninga (karikiram) fakturišući deset, ili naplaćujući dva koja nigdje nije utrošio. To ja ne mogu niti shvatiti niti svariti. Stvarno ne mogu! A ima primjera koliko hoćete. Uštede, uštede, ali kupca oderi kao da nije bilo uštede.
Plastični obrubi štite lim automobila od kamenčića. Pametno rješenje, vizuelno upečatljivo, i jako korisno ako želite zaista uživati u ovakvom vozilu i pogonu na sve točkove.
Na prošlom testu, sam napisao da je automobil iznutra jako ugodan i udoban. Odličan položaj sjedišta, odlično odmjeren prečnik volana koji se smatra trokrakim, iako je četverokraki ispravnija definicija. Položaj ručice mjenjača je ono što se prvo primijeti! U stvari osjeti kada se krene voziti. Nekako je, u početku čudno, postavljen je nekako visočije nego smo navikli kod drugih automobila. Ipak nakon par mijenjanja brzine, navika je uradila svoje i izgledalo je kao da je to jedini ispravan položaj ručice. Ima nešto duži hod i ne može se nazvati sportskim, no zato ga je zaista pravo uživanje koristiti. Sam hod, preciznost, čvrstoća, jednostavno ODLIČNO. Mogu njemački novinari pisati šta hoće, neka sjednu u Tiguan pa neka čupaju ručicu mjenjača iz prve brzine, dok ćemo mi ostali pri prebacivanju "iz prve" osjetiti otpor kao kod paljenja i gašenja hemijske olovke.
Obično po ulasku spojim mobitel preko bluetooth konekcije, da bih poštovao saobraćajne propise .... ma kakve propise, uradim to jer sam ljubitelj gadgeta i svega što je vezano za njih, pa i bluetooth-a. Onda sam se sjetio da je kod prethodnika uređaj tražio da izdajem glasovne komande kod spajanja. Momentalno odustajem! Ipak mi se još ne izigrava "Ja, robot" uloga uživo! Ipak ću se mobitelom služiti na način pogodniji policijskom budžetu.
Ispred mjenjača je, pomalo skriveno, ali dovoljno dostupno, mjesto za uključenje USB-a, utičnica 12 Volti je tu, a i gašenje parking senzora. Šta to može biti pa da poželimo isključiti parking senzore? Nismo od šume vidjeli drvo, pa su nam iz Kie ljubazno rekli da je to radi eventualnog kačenja prikolice pozadi, pa da ne zvoni bezveze.
Sjedišta su, kako rekoh odlična. Položaj za volanom je odličan, cijeli kokpit je okrenut vozaču. Uvijek ima neka sitnica koja zasmeta, a u ovom slučaju su to prekidači koji su smješteni lijevo i dole od volana, kojima se, pored ostalih funkcija, reguliše i intenzitet osvjetljenosti instrument table. Tu komandu izdvajam jer se češće koristi. Svakodnevno! Podešavanje sjedišta (ima i podešavanje lumbalnog dijela), retrovizora, volana .... Memorišem svih pet radio stanica koje ponekada poslušam, ali i par onih koje mrzim, čisto da se podsjetim zašto volim one druge.
Cjepidlačiti znači ocijeniti naslon za laktove, dimenzije sjedišta .... beskorisno mi je tražiti zamjerke. Sve je ovo OK.
Instrument tabla? Opet Kia. Nije sve ispod jednog providnog pokrova. Brzinomjer je opet posebno izdvojen sa zasebnim okvirom unutar instrument table. Obrtomjer dosta manji, skoro simboličan, je lijevo. Već sam navikao na ovakav raspored pokazivača na prošlom testu, pa se osjećam "kao kući".
Prije nego krenemo sa vožnjom, još malo o detaljima u unutrašnjosti. Između sjedišta su dva okrugla pretinca za osvježavajuća pića. Ili opijajuća, koja bi mi, da nije drugih zabrana, zabranila polica kasko osiguranja testnog automobila. Dva su pretinca za pića, i različitih su prečnika, dakle prilagođena za različite prečnike konzervi ili flaša, čega god hoćete. Gumirane podloge su na dnu svih pretinaca, pa nema lupkanja i ako se ovdje stavi kakve druge sitnice. Klima je, kao namjerno zaklonjena od svjetla, pa i eventualne refleksije od ekrana, a komande za upravljanje su super. Klavirska površina mi se sve više i više sviđa u unutrašnjosti automobila. Ekran, prikaz i osvjetljenje je - moderno. I nemojte se čuditi što ovo zadnje napominjem, mislim na ovo moderno, jer ponavljam, i kod današnjih automobila ima tih detalja koji su na tehnologiji od prije 10 i više godina. Kod automobila Kia ima i još jedan detalj, a to je da brava gdje se stavlja ključ za start motora svijetli po obodu, da se olakša njeno nalaženje u mraku. Sitnica, ali korisna. Audio sistem je isto lijepo osvijetljen, moderno i ne dosadno i monotono.
Prtljažnik se otvara dosta nisko, odmah iznad tablice. Valjda su zračne struje u tom dijelu manje sklone vraćanju prljavštine, pa sa prošlog testa imam pozitivno iskustvo kada je u pitanju njegov položaj. Ako su ovo namjerno uradili, onda su zaista mislili na svaki detalj. Mada je veća vjerovatnoća da se ovo uklopilo u dizajnersko rješenje, a svaka druga korist se pojavila usputno. Da upotrijebim jedan NATO-ov izraz na nehorror način: "kolateralna beneficija". Prtljažnik je komotan, veliki je, a dno prtljažnika je ravno, ali i jako, pa djeluje da može izdržati i veće terete. Ispod njega se nalazi gomila pretinaca za sitnice koje bi inače lupkale po prtljažniku. A ove pregrade u dnu su skrivene od radoznalih pogleda. U stvari ne radoznalih, uvijek se nasmijem kada nešto tako pročitam. Pogledi u tuđi prtljažnik nisu inspirisani nikakvom slučajnom radoznalošću nego sa kriminalnom namjerom. Bolje ih zvati lopovski pogledi. Kia navodi zvaničan podatak o 564 litra u šta ubraja i prostor ispod poda, i po onome što smo vidjeli, prostor nam se čini i većim od toga.
Baš kao i prošli put ostajem pri misli da je navlaka koja se u gornjem dijelu navuče na prtljažnik, kako bi ga razdovjila od putničkog prostora, ali i sakrila od pogleda, mogla biti jednostavnije izvedena. Treba nešto više koncetracije od nikakve da bi se zakačila za ležišta u C-nosačima. Ništa posebno, no ako je već cijeli automobil jako ugodan za korištenje moglo je i ovo biti riješeno na najbolji mogući način. Nekakav ulaz u same vodilice bi stvar načinio najjednostavnijom mogućom.
Evo nas i kod vožnje.
Pogon na sve točkove (Dynamax) je, logično, radi većeg otpora trenja i prenosu, žedniji od pogona na dva točka. Ako tome prirodamo činjenicu da je ovaj motor jači od onog na prethodnom testu, i ne samo jači nego i 0,3 decilitra veći onda je za očekivati da će se ova žeđ osjetiti. I jest! Prosječna potrošnja je bila 7,4 litra na 100 pređenih kilometara. Pogon na sve točkove je sigurniji, pogotovo ako se radi o klizavim putevima. Korisniji je kada su u pitanju snijeg, blato, pijesak,.... U ovom slučaju radi se o Dynamax pogonu, a njegova karakteristika je da se, informatičkim jezikom, u stvarnom vremenu snimaju određeni parametri, obrađuju, i onda se Dynamax postavi spram tih uslova i točkovima se isporučuje onoliko momenta koliko bi u tom trenutku bilo najoptimalnije za vožnju. Ima ovo prednost, nekako je čovjek mirniji kada zna da su u svakom momentu sva četiri točka na raspolaganju, i to na ovakav način. Sa stanovišta potrošnje, jeftinije rješenje bi bilo da se po potrebi uključuju još dva točka pa da ih bude ukupno četiri pogonska.
Dynamax sistem.....
Hmmm, mislio sam da ga malo opišem. Neću. Sistem radi kako rekoh gore, u "real-time" režimu, a najbolji primjer za one koji išta znaju je gornji video snimak. Tačno na 2 minuta i 8 sekundi toga videoa može se vidjeti da je zadnji lijevi točak završio u zraku. Kod najobičnijeg pogona na sve točkove bi se desilo da bi se taj točak počeo ludo okretati (stvara najmanji otpor, i samim tim sva snaga ide tamo gdje je najmanji otpor, baš kao ono kod automobila sa dva pogonska točka kada je jedan točak na ledu drugi nije, pa se onaj na ledu vrti bezveze, a onaj na suhom ne mrda), a automobil bi naglo usporio.
To se nije desilo, snaga se uredno nastavila prenositi na tri točka sa dobrim kontaktom sa podlogom. Vjerujte da poslije ovoga, nema potrebe trošiti riječi o ovom pogonu.
Zastanimo sada malo!
Da li nam treba ovakav pogon na sve točkove. Vjerujte da je lakše riješiti niz diferencijalnih jednačina drugog reda i usput trostrukih integrala nego odgovoriti na ovo pitanje. Nema univerzalnog odgovora. Treba u kalkulaciju uključiti to kuda vozimo, kuda želimo da vozimo, ... koliko smo spremni to platiti. Koliko godišnje pređemo, kuda, .... koliko sve to košta. Ko je u automobilu. U kojem dijelu zemlje živimo (radi klime, znate snijeg ima-nema, kiša,...). E sad, ja lično sam mišljenja da u slučaju da mi pogon na sve točkove zatreba samo jedan jedini put godišnje, i to periodično svake godine, bez razmišljanja bih odabrao AWD pogon. U suprotnom, da ne mogu vidjeti gdje će mi u narednoj godini dana zatrebati zatrebati svi točkovi kao pogonski, bez razmišljanja bih odabrao 2WD.
A taj, sa motorom 1.7 CRDi i 115 konja je na prošlom testu trošio između 5 i 5,5 litara. Za jedan SUV to je više nego fenomenalno!
Ovih skoro 7,5 litara kod ovoga, sa ovim motorom i ovim pogonom je, uzimajući u obzr snagu i pogon, isto skromno.
Zavoji? Uz uključen ESP nećete osjetiti onaj nekakav poseban osjećaj, jednostavno ESP ne dopušta mahnitanje, prioritet mu je siguran prolazak. Inače automobil na cesti stoji odlično za jedan SUV, i osjeti se multilink ovjes točkova. Sve je bolje od onog najjednostavnijeg torzionog profila koji spaja dva točka pozadi. Ja lično ga zovem "lokomotiva ovjes". Za motor ove snage nećemo govoriti ništa o elastičnosti ili ubrzanjima. Dovoljno je valjda vidjeti podatke o momentu i snazi i da sve bude jasno. Preko 100 konja po toni ... pa uporedite sa drugima.
I da, ono od čega smo ja i kolega prošli put, kada je predmet procjene bio Sportage sa dva pogonska, ovaj put je aktuelizirano. Uspeti se na manji vrh planine Velež u Hercegovini. Nazovimo to jednim jednostavnijim utvrđivanjem sposobnosti na nešto zahtijevnijem makadamskom putu. A šta je taj zahtjevniji makadamski put? Podrazumijeva promjenu nadmorske visine od otprilike 1.800 metara u odnosnu na početnu tačku. Makadamski put nije održavan najmanje 20 godina, a ja sam tamo nekada prije desetak godina rekao sebi "ja više autom ovuda ne idem". Vododerine, uzak put, nema popravnog u slučaju incidenta, obrušavanja sa strane, nagibi,... ima svašta.
Inače da neko ne uzme za zlo ovo terenac ili "nije terenac". Nije svaki automobil koji ima klirens veći od 15 cm terenac. Postoji toliko tih osobina, pa i oni koji se deklariraju kao terenci lažu i sebe i eventualne kupce. No vi to znate. Slijedi video snimak.
Imam relativno veliki obrtni moment, dovoljan klirens, dobar mjenjač, nema neke posebne potrebe da maltretiram kvačilo kao što bi to bilo kod hard-core terenske vožnje, nešto što se naziva blokada centralnog diferencijala.... kad sam kod ovoga još mi ne izlazi iz glave gluposto koju neko ko ne zna i ne zna da ne zna može napisati, citiram: "„Lock“ način rada pogona ujednačeno prenosi snagu do točkova sa najboljim prianjanjem, dok se i sam odziv gasa..." što je etalon za mjerenje gluposti i neznanja u automobilskom svijetu.
Imao sam i sistem za pomoć kod spuštanja niz brdo koji "radi" ispod brzine 35 km/h i kada se ne diraju gas i kočnica, a usporava vozilo do 8 km/h. I to je bilo prebrzo za ovaj teren u povratku. Imao sam i, ovo sam trebao prešutjeti, ljetne gume na automobilu jer to nije pametno bilo za teren po kojem sam se kretao. Nerijetko je bilo kamenčića i kamenja one granulacije koja se ubila za otklizati sa automobilom po bilo kakvom nagibu. Klirens je bio dovoljan da sa donje strane nigdje ne zakačim automobilom. Na par stotina metara od samog cilja (vrh planine Velež) biciklisti! Čovjek se nasmijao kada je vidio automobil, malo se i čudi na onaj način "koji id**t je dobacio autom dovde..." , ali me je poštedio vožnje u "rikverc" koja me po ovom terenu ne bi, ama baš nimalo obradovala. Kaže nema šanse proći od snijega koji je na drugoj krivini ispred jer je skoro visine kao automobil. Cilj nije dostignut, no zadovoljan sam, da nije bilo toga nameta bio bi na vrhu od skoro 1.900 metara. A pošao sam sa 70 metara! I evo sada sam skontao da sam po onome lijepom vremenu mogao pješke prošetati do vrha i napraviti panoramski snimak!! &##$%!!@@
A šta sam ovim dokazao? Upravo to da je automobil spreman za svakojake izlete van asfalta sa potenciranjemna svakojakim makadamskim putevima.
Kako je to uobičajno, kočili smo na aerodromskoj pisti i to po našem starom dobrom običaju: sa 80km/h do potpunog zaustavljanja. Kako vidite na video snimku trebalo nam je uobičajnih 19-20 metara za zaustavljanje automobila ove mase. Kod naglog kočenja se uključe i svi pokazivači pravca što je jedan od sigurnosnih sistema i nije nekakva novina, ali jest jedan od elemenata sigurnosti. To se dešava ako je usporenje najmanje 7 metara u sekundi za sekund i veće, ali i ako se počelo kočiti sa brzine veće od 55 km/h.
Vjerovatno znate, no ovakvu garanciju zaista vrijedi spomenuti opet. Cijelih 7 godina ili 150.000 pređenih kilometara s tim da za prve tri godine nema ograničenja kilometraže, a ako je automobil održavan u servisu, a prodaje se nakon, na primjer, 5 godina, sljedeći vlasnik nasljeđuje preostale dvije godine garancije ili ostatak do 150.000 km. Spominjemo je jer je ovo najduži garantni rok za jedan automobilski brend na tržištu u Bosni i Hercegovini.
I kako rekosmo prošli put. Želite na poslovni sastanak sa kravatom, Sportage je adekvatan. Želite sa leptir mašnom u pozorište, Sportage je opet OK. Želite odvesti klinca na utakmicu njegovog školskog tima - Sportage je cool. Želite u kupovinu, nikakav problem. Želite na planinu ili more? Odvest će vas. Želite li sa asfalta, definitivno se snalazi bolje od očekivanja. I da dodamoi ovo: Želite li biti primijećeni na cesti, čini se da Sportage ne može ostati neprimijećen!
Kratko: Automobil za sve prilike i vjerovatno najkompletniji automobil u segmentu!
Nedžad Grebović, dipl.ing.maš.
Euro NCAP:
DYNAMAX AWD sistem:
